Kontroverzni zaštitnik
Kao što je to slučaj s mnogim drugim aplikacijama koje su izašle iz Microsoftove tvornice i ova je već od samih svojih početaka stekla poklonike, ali i veliki broj onih koji je preziru. Microsoftovo rješenje protiv spyware-aplikacija isprva poznatije kao Microsoft Antispyware, a danas Windows Defender, temelji se na GIANT AntiSpywareu. Upravo je to jedan od glavnih razloga na koji se mrzitelji Defendera neprestance pozivaju, smatrajući da je Microsoft svojim promjenama jednostavno upropastio originalni komad softvera.
Međutim, pozadina Windows Defendera i vrijeme koje je Microsoft uložio u razvijanje ovog sigurnosnog alata definitivno nisu vidljivi na prvi pogled, ali su neminovno tu. Naime, Microsoft je praktički iznova napisao engine značajno ga ubrzavajući i poboljšavajući, a Windows Defender sad radi kao Windowsov proces, što također ima svoje prednosti. No, filozofija da Windows Defender maksimalno pojednostave nije se dopala naprednijim korisnicima koji vole stvari imati pod kontrolom.
Preciznije, u većini slučajeva korisnik niti neće biti svjestan da na računalu ima instaliran Windows Defender - to će postati očigledno samo u trenutku potencijalne zaraze kad će se pojaviti ikona u sistemskom trayu s obavijesti o potencijalnim problemima. Čak je i samo sučelje programa svedeno na minimum podsjećajući sve više na izgled nove inačice Windowsa, Viste. Posebnih dodatnih opcija koje se obično mogu vidjeti u sličnim komadima softvera baš i nema, pa je vrlo jasna naklonjenost korisnicima koji nemaju puno iskustva.
Premda se zbog svega toga Windows Defender ne čini previše pouzdanim, to nije istina. Rezidentna zaštita pokazala se prilično solidnom u prepoznavanju i sprječavanju spyware-aplikacija, a Defender cijelo vrijeme nadgleda kritična sistemska mjesta (sistemske konfiguracije, IE dodatke, servise, izvršavanje programa, itd…) te budno pazi da nešto ne pođe po krivu ili se provuče kroz mrežu koju je raspleo.
Još jedna od prednosti Windows Defendera nad mnogim drugim sličnim komadima softvera, a koja je podigla još ponešto kontroverze, je Microsoft SpyNet. Riječ je o zajednici zahvaljujući kojoj bi prepoznavanje štetnog softvera u budućnosti trebalo biti dodatno pouzdanije i jednostavnije. Drugim riječima, ako se i sami pridružite zajednici, Windows Defender će po detekciji štetočina poslati informacije o spyware-aplikaciji koju ne poznaje kako bi se što je prije moguće pronašao efikasan način za njeno uklanjanje.
Iako naprednih alata gotovo uopće i nema, Windows Defender ipak nudi jedan - Software Explorer. Riječ je o dodatku s kojim ćete lako doznati koje se aplikacije pokreću zajedno s podizanjem Windowsa, koji su programi trenutno pokrenuti na računalu te koji programi koriste internetsku vezu. Dakako, svaki od detektiranih programa i procesa moći ćete u bilo kojem trenutku zaustaviti ili onemogućiti.
Sve u svemu, unatoč kritikama i glasnom neodobravanju nekolicine korisnika, Windows Defender uopće nije loš alat za zaštitu i uklanjanje spyware-aplikacija. Pregledavanje računala je vrlo temeljito i relativno brzo, a razina zaštite nije loša. Nedostatak naprednijih opcija pripisujemo Microsoftovoj filozofiji da aplikacije učini jednostavnijima i time prihvatljivijima većem broju korisnika (uostalom, Windows Defender će se distribuirati zajedno s novom inačicom Windowsa).
S druge strane, Windows Defender je posve besplatan korisnicima s licenciranim Windowsima (prije samog downloadanja programa i instalacije morat ćete validirati svoju instalaciju Windowsa), a nećete morati dodatno platiti ni za sve buduća ažuriranja. Drugim riječima, ma štogod mislili o Microsoftovom softveru, ovo je jedan od alata koji biste definitivno trebali imati na svojem računalu. U kombinaciji s nekim antivirusnim rješenjem i boljim vatrozidom od onog ugrađenog u Windowse, vaše bi računalo trebalo biti daleko sigurnije nego bez ikakve ili s polovičnom zaštitom.